Subota, Mart 22, 2008
Tmurno proleće...
Pre dva dana nam je došlo i to dugo očekivano proleće. Svima je već bilo sasvim dosta zime iako je popriličan broj ljudi (između ostalih i ja) prošlog leta govorilo "samo da zazimi...". Sada, opet, svi govorimo "samo da dođe leto", pa čak i osobe oko mene govore kako im ne bi falilo da temperatura skoči na toplih i umilnih 35 stepeni celzijusove skale, pa možda čak i 40. U nedostatku boljih ideja za trošenje vremena, dogovorio sam se sa drugarom da izađemo malo napolje i protegnemo noge (ni ne očekivajući da će to protezanje nogu da traje, ni manje ni više, nego pet sati..). Kako je u kafiću u kojem smo nameravali da popijemo kaficu za početak, bio pun, odlučismo da produžimo dalje, iako nam, to dugo očekivano proleće, na svom početku nije donelo ništa posebno više temperature. Štaviše, taj prolećni dan je bio hladan i tmuran, kao i inače kakav je život u dragoj nam Srbiji. Ali da ne smaram sa time. Pade mi na pamet da bih mogao da ponesem fotoaparat sa sobom u nadi da ću možda naletiti na neku zanimljivu scenu (inače, uvek naletim na zanimljive scene kada fotoaparat ne ponesem sa sobom...). Međutim, ništa posebno. No, nisam se obeshrabrio, pa sam ipak zabeležio par fotki od kojih ću tri postaviti ovde.
Verovatno najbolji pokazatelj toga da je proleće došlo u Novi Sad (bez obzira što i temperatura nije došla sa njim) jesu dva divna labuda u Dunavskom parku koji svoje živote svake godine počev od toplijeg vremena, proleća, pa sve do početka hladnije jeseni, provode na malom jezercetu upravo u centru parka. Smarajući prijatelja da im se približimo malo bliže i vidimo jesu li raspoloženji za jedan "photo session", izvadim fotoaparat i dođem do jezerceta. Kako sam otkrio, labudovi su bili ravnodušni. Bilo im je svejedno da li ih neko slika... a i kako ne bi? Ko zna koliko ljudi svake godine dolazi u Dunavski park i oduševljava se ovim simpatičnim bićima pa ih pored toga i konstantno slikaju. A ja mislim da je njima samo važno da imaju šta da jedu... Ali šta ja znam...

Gleda on mene, gledam ja njega...

Sakrio se mali, ne mož' ga videti... al' je zato ovaj drugi bio druželjubiv.
Uglavnom, nakon Dunavskog parka, zaputimo se mi put keja i u trenutku odlučimo da odemo tvrđave. Ja retko nailazim na razmevanje osoba oko mene kada predložim da se ide na tvrđavu, iz kog tačno razloga, ne znam... Ipak, kada je u pitanju ovaj moj drugar, on je gotovo uvek raspoložen za to. A ni ja nisam bio odavno. Nakon prelaska mosta i gotovo beskonačnog broja stepenica (tako vam se barem čini dok se ne popnete...) dođemo i do sata. Taman pred sumrak. Stojeći tako pored ograde (jer se odgovorni za uređenje nisu setili da stave barem tri klupe) gledamo prema Novom Sadu i diskutujemo o naizgled beznačajnim stvarima. Uz teški uzdah, gledajući kako se dan lagano gasi, ispraćamo i taj prvi, izuzetno tmuran i hladan dan proleća. Šta će nam doneti, it is yet to be found out...

Usput, definitivno ću morati da menjam ovu temu jer nikako ne odgovara mom blogu...
Meni deluju raspolozeno Isa i Bisa.Nisam znala da se tako zovu,a gledala sam ih cesto.
Ne odgovara, naravno. Ovo nisu amaterski snimci mog grada. Meni je juče bilo lepo, recimo, i na Futoškoj pijaci...
Ja obozavam tvrdjavu, a sa drustvom sam otisao tamo sa prvim zracima Sunca u 2008. :D
Izgleda prolece misli da mu jos nije vreme... :)
A Baladasevic je u pravu, ako si raspolozen i na Futoskoj ti moze biti lepo... Xe,xe...
Pozdrav!
P.S. Ja vise volim da se przim na 40, nego da mi je hladno i to kazem u svako doba godine... :)
Hvala na komentarima. Slazem se da moze da bude lepo bilo gde ukoliko si raspolozen, ali se za fotografiju uvek trazi "ono nesto". A sto se tice labudova, pravo da vam kazem, ne znam ni odakle sam saznao da se zovu Isa i Bisa. Inace, tvrdjava mi je najomiljenije mesto za setnju, samo kad imam sa kime ;).
Eto kad nece niko, ti zovi mene, pa idemo... :) Ako budem imao vremena... :D
Pozdrav!
Kako je meni ovaj blog promakao?!
Slikao si Isu i Bisu??
Care!!!
Imam i ja njihove slike, ne znam zašto ih nisam postavila u post o Dunavskom :)
E, neće da mi se otvore tvoje slike...ne znam zašto...
Pozdrav!